Arhitektura

 17.06.2004., četvrtak

Arhitektura je dogadjaj

Vracah se pjeske iz Istarskog, uz neminovnu stajanku u Maraschinu i razmisljah o tome sto bih mogao napisati slijedece na ovom mjestu. Isprovociran komentarima da neznam koji su danasnji dosezi i mogucnosti prikazivanja arhitekture (bez da se u njoj boravi i bude uistinu prisutan), odlucio sam se za izjavu iz naslova. Iako mamuran, postavio sam sebi slijedeca pitanje: Ako se kaze da jedna slika vrijedi koliko i tisucu rijeci, koliko onda vrijedi jedan dogadjaj koji se zbiva unutar arhitektonske opne ili na scenografiji jednog trga ili parka. Vrijedi li on onda tisucu clip-ova nekog kratkometraznog filmica i sto tisuca rendera poredanih u odredjeni slijed? Vrijedi on i mnogo vise, jer gdje su za njega jos prikladni zvukovi, mirisi i ostale senzacije. Ulazeci u odredjeni prostor mi postajemo dio igre, dok promatrajuci 'savrsenu' vizualizaciju uvijek ostajemo po strani i nismo igraci. Koliko treba rijeci ili slika da se opise dozivljaj jedne subotnje prijepodnevne vreve unutar pjesacke ulice (Korzo, Gajeva, Kalelarga, Marmontova, Stradun, nije bitno)? - Upravo je to scenarij koji arhitektura ima udomiti i kojeg anticipira.

- 03:00 - Komentari (12) - Isprintaj - #

 15.06.2004., utorak

Diplomirao sam!

Konacno i to je gotovo. Nije me bilo neko vrijeme i dosta se toga dogodilo u medjuvremenu. U svakom slucaju, pocinje jedno novo razdoblje u mojem zivotu, sto ne znaci da cu prestati s nekim aktivnostima koje sam do sada cinio. Dapace, nadam se da ce biti jos vise vremena, pogotovo zbog nadolazeceg ljeta, da se posvetim stvarima za koje do sada nisam imao vremena. Svima, koji su do sada shvacali moja razmisljanja previse ozbiljno i strucno, moram reci da su ona bila namijenjena laicima. Arhitektima pa i onim boljim studentima arhitekture koji vrlo dobro razumiju o cemu se u arhitekturi radi, sve se moze ciniti kao otkrivanje tople vode i ponavljanje starih pjesmica. Stoga ih molim za toleranciju i pozivam na raspravu, a i svaka kritika je dobrodosla. Eto, javljanja mozda nece biti svakodnevna kao u prvom naletu entuzijazma, ali u svakom slucaju bit ce jos dosta zanimljivih osvrta na probleme u prostoru i njihova moguca rjesenja, ali od sada iz pera dipl.ing.arh.

- 04:00 - Komentari (10) - Isprintaj - #

 29.05.2004., subota

Danas mi je rodjendan!

Protekla tri tjedna druzili smo se uz razlicite teme iz podrucja arhitekture, ali i mnogo sire: umjetnickog stvaralastva opcenito i svega onoga sto arhitektura neminovno dotice. U pocetku nisam mislio da cu imati volje i vremena svakodnevno se javljati, sto potvrdjuje i moj prvi post. Medjutim, prevario sam se tada u procjeni, jer mi uopce nije bio napor svaki dan nesto prispodobiti i pokoju slicicu naljepiti. Poticali su me na to i vasi komentari, a uspio sam upast i na almost cool listu, na kojoj su i mnogi moji citatelji. Posjeta na stranicu nije bilo bas enormno mnogo, ali u svakom slucaju dostatno da se kaze da te netko cita. Sama tematika nije za siroke mase i kompliment je da se uopce moze nositi s popularnoscu drugih blogova. Ono sto ce neke od vas mozda razalostiti je cinjenica da slijedeci tjedan necu pisati. Naime, ulazim u zaista zavrsnu fazu izrade diplomskog rada i tih par sati koliko potrosim dnevno na bloganje puno ce mi znaciti. Ne mogu reci da mi je ovo oduzimalo puno vremena, ali sam o svemu dosta razmisljao pa to onda odvraca koncentraciju od onog sto bi zapravo trebao raditi. Eto, dokazite mi svojim komentarima da vam je stalo do nastavka i uputite druge da posjecuju stranicu, jer se prije 1000. posjetioca ne vracam :)

- 07:00 - Komentari (22) - Isprintaj - #

 28.05.2004., petak

Virtualna 'arhitektura'

Postoje na netu stranice na kojima se predstavljaju iskljucivo 3D prostori osmisljeni na racunalu. Provode se ondje cak i natjecaji za najbolju virtualnu arhitekturu. Zasto postoje navodnici u naslovu, pokusat cu odgovoriti. U stvarnom arhitektonskom stvaralastvu projekti se dijele na izvedene i neizvedene. Neizvedeni projekt nikad ne moze imati jednaku tezinu kao neka realizacija. Neizvedeni projekti mogu npr. pokupiti nagradu na nekom natjecaju i kasnije se nikada ne realizirati. Tek izvedeni projekt postaje prava arhitektura. Na njemu vidimo funkcionira li zaista to sto smo na papiru (ili racunalu) crtali i zamisljali si u glavi. Jedna od manjkavosti virtualne arhitekture je i ta da rijetko vodi racuna o ekonomskom aspektu cijele investicije, a on je u nasoj struci nazalost presudan (materijali su takodjer cesto apstrahirani). Jos bi se mnogi slicni faktori mogli nabrojati, ali je svakako vazno napomenuti da prostori pocinju zivjeti tek u interakciji s korisnicima: sto nam znaci prikaz jednog shopping mall-a, ako ne vidimo vrevu ljudi i njihova strujanja - samo prazni prostori. Istina i to se danasnjim tehnologijama moze pokusati prikazati, ali to svakako nije potpuni dozivljaj. Strogo uzevsi, nema virtualne arhitekture, jer je njoj s arhitekturom zajednicko samo razmisljanje o prostoru, ali ne i medij u kojem se ona ostvaruje.

- 11:00 - Komentari (2) - Isprintaj - #

 27.05.2004., četvrtak

Jos malo o VR-u

Kad sam nedavno bio u Firenzi, imao sam priliku u Academii mouseom vrtiti Davida na zaslonu racunala. Okretat sam ga mogao u svim smjerovima, a imao je i bacene sjene iz razlicitih kutova. No, upravo sam se tada mogao uvjeriti koliko je to daleko od stvarnog Michelangelovog remekdjela koje se tada nalazilo 5m od mene. Skulptura nije samo oblik, dimenzija i boja. Ona ima svoju patinu, koja mijenja njezinu teksturu (zato je David nedavno i ociscen). Sve to moze se pokusati oponasati na kompjutorskoj simulaciji, ali to nikad nije isto. Zadaca bi racunala trebala biti da ponude neku novu kvalitetu, a ne da oponasaju stvarnost. Svrha elektronske glazbe nije da oponasa npr. gudacki orkestar, nego da nam Vangelis, Jarre i ekipa ponude neke nove zvukove, koje prije nismo nikada culi (ili ih nismo primjecivali). Stvarnost arhitektonskog djela je slojevita, ona ima svoju atmosferu: prostor nas moze natjerati da sapcemo - ili da vicemo. Ulazeci u svaki od mnogo jednakih stanova jedne zgrade svaki dozivljavamo drugacije: razlicito mirisu, drugaciji su im stanari itd. Virtual reality je zaista mnogo uznapredovao u posljednjih par desetljeca, ali kada ce nam moci u potpunosti zamijeniti nasu stvarnost veliko je pitanje.

- 16:00 - Komentari (1) - Isprintaj - #

 26.05.2004., srijeda

Prikazivanje prostora

Kada se zeli na papiru prikazati odredjena gradjevina onda se najcesce crta tlocrt: raspored zidova, otvora u njima, stubista,... On, je toliko 'plosan' da nam govori samo o mogucnosti kretanja po prostorijama i to gledano odozgo, ali nam ne govori gotovo nista o stvarnom dozivljaju prostora. Da bi se pokazale visine crta se presjek, no i on je samo jedan od beskonacno mnogo presjeka koji postoje kroz gradjevinu. Zatim se crtaju procelja, kojih rijetko ima vise od cetiri, plus peta fasada - krov, ali i uz pomoc njih nije nam uvijek lako zamisliti kako ce izgledati neki dio, npr. ugao kuce u stvarnom prostoru. Konacno, postoje prostorni prikazi, koji bi trebali prikazati arhitekturu onakvu kakvu je nase oko percipira ili jos bolje (prozirni zidovi kroz koje se vidi unutrasnjost). I to je, nazalost (ili nasrecu), tek jedan od neizmjerno mnogo pogleda, koji se nizu u promatracevu oku dok se krece, obilazi gradjevinu i ulazi pa sece po interijeru. Zato se danas cak rade kompjutorske simulacije leta kroz prostor. Renderiraju se filmici i rade sucelja za samostalno upravljanje pogleda po prostoru. Ne moram vam objasnjavati da je i to jos uvijek jaaako daleko od STVARNOG DOZIVLJAJA ARHITEKTURE. Osjetiti prostor moze se samo uzivo, direktnom prisutnoscu u materijaliziranom mediju.

- 16:00 - Komentari (5) - Isprintaj - #

 25.05.2004., utorak

Interpretacija dogadjaja

Kad sam vec spomenuo temu mosta, kao primjer razlicite interpretacije programskog sadrzaja i njegovog rjesavanja, potkrijepit cu ilustraciju jednim primjerom. Usporedimo li npr. Most hrvatskih branitelja u Rijeci s jednim cisto gradjevinskim pothvatom kao sto je spajanje otoka Krka s kopnom, mozemo uociti slicnosti u skladu i ljepoti njihovih rjesenja, ali i razlike u 'konacnom proizvodu'. Krcki most jedan je od primjera uspjesnog uklapanja u pejzaz (bez obzira na nepotrebni usjek, koji je mogao biti tunel), a njegova ljepota proizlazi iz odmjerenih proporcija kolovozne trake i potpornih lukova. Njegovom realizacijom dobilo se vjerojatno najbolje rjesenje problema - spojilo se otok Krk s kopnom. Pjesacki most na Delti, s druge strane, predstavlja most-spomenik. Primarna namjena mu je dovesti pjesake na jos nedefinirani prostor Delte, ali on ima i memorijalni karakter. Podsjeca na dogadjaje iz proslosti i stoga posjeduje elemente koji nisu strogo utilitarni. Pragmaticar bi rekao da ima nepotrebnih djelova, koliko god minimalisticki izveden bio. No, njegovo oblikovanje savrseno odgovara njegovoj 'prosirenoj' funkciji: praforma grede predstavlja prelazak preko vode, a praforma vertikalne nadgrobne ploce otkriva spomenicki karakter cijelog podhvata. Krckom mostu nista ne nedostaje i nista se ne treba oduzeti (osim naplate :) dok Most branitelja takodjer posjeduje samo najbitinije elemente, koji su potrebni da se do kraja izrazi cijela ideja prelaska, sa svim njezinim konotacijama.

- 12:00 - Komentari (7) - Isprintaj - #

 24.05.2004., ponedjeljak

Arhitektura vs. Gradjevina

Kad me pitaju sto studiram, a ja im odgovorim, obicno su reakcije tipa: O, to je lijepo! A jel naporno ? Cesto jedno od pitanja bude i: A koja je razlika od gradjevinarstva !? Istina, prosjecnom covjeku ta razlika nije uvijek potpuno jasna, kao sto sam ja do pred malo mislio da su geodezija i geologija slicne znanosti (a uopce nisu). Dakle, koje bi bile osnovne razlike i po cemu prepoznati djelo arhitekta od djela gradjevinara ? - Za pocetak, uopce se ne radi o razlicitim vrstama gradjevina. Jedan most moze biti djelo gradjevinske struke, ali isto tako i arhitektonski vrijedan artefakt. Gradjevinska struka je cisto inzenjerska djelatnost, koja ljepotu konstrukcije postize kroz strogo postivanje logike materijala, prijenosa opterecenja, odgovarajucih spojeva i detalja. Arhitektura takodjer o svemu tome vodi racuna i poznaje materijale i njihovo ponasanje, no ona si katkada moze dopustiti i nesto naoko izvan same logike, u cilju postizanja neke dodatne prostorne kvalitete. Tu se javlja pojam simbola, znacenja i semanticke poruke gradjevine. Gradjevini npr. nije vazno koje ce boje biti odredjena konstrukcija, bitno je samo da sluzi svrsi. Arhitekt uvijek zeli dati visestruko znacenje svome djelu. Kad radi kucu, oblikuje i ulicu. Promjene u ulici sagledava u odnosu na cijeli grad itd. Nerazumno je svako medjusobno napadanje arhitekata i gradjevinara, jer su im predmet bavljenja potpuno razlicite stvari, a s tim ciljem i njihovo skolovanje.

- 17:00 - Komentari (9) - Isprintaj - #

 22.05.2004., subota

Rezime tjedna prije nedjelje

Odlucio sam da nedjeljom necu pisati post-ove, nego samo citati tudje, eventualno ih komentirati i prikupljati materijale za pisanje u narednom tjednu... Ne, nije mi ponestalo tema, jer bih ovaj cas mogao sastaviti listu od 50-ak naslova za pisanje slijedecih godinu dana (u svakom tjednu 4-5 postova), no njihova razrada zahtjeva malko vise vremena, a ono mi je trenutno vrlo dragocjeno. Ovaj tjedan je proletio jos brze nego prethodni, a koje smo sve teme dotakli pokusat cu kratko ponoviti: Govorili smo o prostoru kao glavnom izrazu arhitekture. Pokazali smo preobrazbu prirodnog prostora u arteficijelni (umjetno stvoreni). Suprotstavili smo od covjeka stvorene prostore onim prirodnim, netaknutim, iskonskim ambijentima. Nadalje, potrebno je bilo naznaciti nacine prepoznavanja i sagledavanja arhitektonskog prostora te njegovih dimenzija, a tu se pojavio termin vremena i kretanja kroz prostor. Konacno, nametnula nam se tema oblikovanja koje pocinje odredjenim konceptom vrijednim razrade. Za to je potreban i odredjen trud za koji se ponekad kaze da iznosi i 99% uspjeha, no izostane li onaj konacni 'zacin' talenta, sve se svodi samo na tehnicku vjestinu dovedenu do svog vrhunca. Pred takvim djelima postoji pijetet, ali ne i potpuno odusevljenje. Ugodan vikend do citanja u ponedjeljak, kada pocinje novo poglavlje nase rasprave...

- 15:00 - Komentari (0) - Isprintaj - #

 21.05.2004., petak

Originalnost u arhitekturi

Ne mogu se sloziti s tvrdnjom da danas vise ne postoje originalni koncepti. To bi znacilo da smo osudjeni na kopiranje jedni drugih i da se nalazimo u zacaranom krugu. Koliko god imao poteskoca pri realizaciji i kasnijih afera, ovogodisnji Salon mladih pokazao je da ipak jos postoje originalne ideje, barem se meni tako cini. Bilo je ondje istina svega, ali dovoljan je samo jedan dobar rad pa da se opovrgne tvrdnja o nepostojanju novog, originalnog pristupa. Kad se govori o originalnosti u arhitekturi, stvari nisu nimalo jednostavne. Naime, primjera preuzimanja tudjih koncepata i potpunih plagijata ima mnogo, a nazalost i u Hrvatskoj. Koga zanimaju konkretni primjeri, moze ih lako naci na linkovima koje sam istaknuo gore-desno. Ono sto je zanimljivo za graditeljsko stvaralstvo jest cinjenica da su postojala razdoblja u umjetnosti kada se iskljucivo oponasalo ranija zdanja: Svaki klasicni grcki hram trazi uzor u vec postojecem (od arhajskog nadalje), dok svaka goticka katedrala pokusava biti slicna vec postojecim, ali i u necemu bolja, visa, ukrasenija,... Tu se radi o 'brusenju' proporcija, prihvacanju nekih kanona i njihovom usavrsavanju do krajnjih granica. Danas se svaka formalna slicnost ostro napada, a pogotovo kad razlicite funkcije bivaju udomljene u naoko slicne zgrade (npr. robna kuca i dzamija). Stoga je rasprava u tom pogledu vrlo slozena, a laziranje tesko dokazivo. Slicno je i u glazbi: postoje neka pravila o 2-3 potpuno ista takta, ali ostatak je ipak na savjesti autora i kasnijoj procjeni javnosti.

- 17:00 - Komentari (1) - Isprintaj - #

 20.05.2004., četvrtak

Uzori i plagijati

Prekidam svoje mirno elaboriranje teme o prostoru (koje je neke i uspavalo), da bi napravio digresiju o originalnosti, koja se nametnula kao tema na jednom blog-u, hvaljenom kao blog dana, upravo radi njegovog 'dizajna'. Svakom uspjesnom djelu divimo se ne samo zato sto odlicno i skladno izgleda, i jer nam se zbog toga svidja, jer smo mu skloni, nego i svjesno: cijenimo vrijednost njegovog koncepta (pretpostavke s kojima je umjetnik krenuo u ostvarenje svog djela). Sto bi to bio koncept? Koncept (lat. conceptus zamisao, zametak, zacece) oznacava neku ideju i pojam o djelu prije nego li ga uopce mozemo percipirati. On nam ne govori toliko o predmetnoj stvarnosti (konkretno), nego vise o nacinu funkcioniranja buduceg djela i njegovoj svrsi. Obicno se kaze da smo nesto procitali (ili bar razmislili) prije nego smo se upustili u stvaranje. Imati uzora u nekom drugom ostvarenju koje nam se dopada nije uopce lose, ali problem nastaje kada slijepo preuzimamo tudje oblike bez razumijevanja istih. Tada forme odjednom postaju same sebi svrhom, koncept postaje nejasan ili potpuno izostaje, a ono sto ostaje je neodoljiva slicnost s nedostiznim uzorom. Uzeti tudji koncept mozemo, ako vec nismo sposobni dati svoj izvorni, ali ga prvo treba dokuciti i shvatiti mu kodove, treba mu dorasti, a tek onda ga primijeniti onako razborito razlozenog i ponovo slozenog na nasem djelu. Svako drugo nerazumno prebacivanje koncepta (odnosno samo njegovog vanjskog oblicja) postaje katastrofom u svom startu (bez da govorimo o kasnijim 'uljepsavanjima'). Ono sto nam na kraju ostaje jedino za hvalit u takvom ostvarenju je ulozeni trud. Trud da se nije radilo nista, nego da se napravilo 'nesto' sto ce se nekome mozda i dopasti, jer se nece zapitati o svrsi i smislu, nego samo volim - ne volim, svidja mi se - ne svidja.

- 13:00 - Komentari (2) - Isprintaj - #

 19.05.2004., srijeda

Karakter prostora

Promatramo li neko djelo slikarstva, lako cemo uociti da ono djeluje u svoje dvije dimenzije. Mada moze sugerirati i trodimenzionalni prostor (perspektiva) ili cak cetvrtu dimenziju vrijeme (pokret), svejedno ostaje zarobljeno unutar plohe. Slikarsko platno moze, istina, biti i zarezano, ali onda vec postaje skulptura. Kiparstvo se izrazava u svoje tri dimenzije, ali u cemu je onda njegova razlika od arhitekture ? Lako je zakljuciti da kod skulpture covjek uvijek ostaje odijeljen i izvana promatra tri dimenzije. Arhitektura je pak poput velikog izdubljenog kipa u koji covjek ulazi i po kojem se krece. Ako je tako onda se postavlja pitanje: Koje su karakteristike tog arhitektonskog prostora, odnosno, po cemu se on razlikuje od jednog matematickog kartezijevog xyz prostora, npr? Osim sto ima svoje tri dimenzije postojanja, za prostor u arhitekturi je isto tako znacajan pokret, koji se odvija u vremenu. Dozivljaj jednog prostora ne moze se svesti na promatranje iz jedne tocke. Potrebno ga je dozivjeti kroz kretnju, osjetiti zracni prostor kojeg je obujmila zidna kutija. No, mada je cetvrta dimenzija dovoljna da se odredi arhitektonski volumen, sam prostor po sebi, u svojoj biti mnogo je slozeniji i nadilazi granice cetvrte dimenzije. Neki od razloga i dokaza za to su: svjetlo, boja, opip, miris,... ali o njima cemo u nekom drugom nastavku.

- 23:00 - Komentari (0) - Isprintaj - #

 18.05.2004., utorak

Gdje sve pocinje

Ne pada mi na pamet pricati vam o pecinskom covjeku i od njega kronoloski graditi razvoj neznam ni ja cega, jer se to moze naci u zaista svakom pregledu povijesti umjetnosti pa i arhitekture. Sve price o covjecanstvu pocinju na slican nacin i to izgleda otprilike ovako: Postojalo je nepregledno nebo i neukrocena priroda na zemlji, a izmedju toga covjek. I sto ce sad covjek nego mastati o nebu i pokusati koliko-toliko ukrotiti prirodu i stvorit si egzistenciju... Znaci, kad sam u proslom postu rekao Arhitektura je sve! mislio sam na onaj dio svemira gdje je krocila ljudska noga. Suprotno od arhitektura bila bi iskonska priroda (cultura - natura). U svrhu razumijevanja ove preobrazbe iz prirode u arhitekturu, promotrimo sl. primjer: Zamislimo si malo dijete koje se igra na pjescanoj morskoj plazi. Do struka je u pijesku i gradi kule, kopa jarke u koje ulazi more, ogradjuje pjescanim zidom itd. Sve to je u nekom mjerilu. Postoje moduli (okrugle mjere) definirane dohvatom ruke, velicinom tijela, itd. Dijete tocno zna sto mu je ispred, a sto iza njega. Okrece li se moru ili se od njega stiti. Ono stvara svoj egzistencijalni prostor, ovladava prostorom svog boravka, ono ga konkretizira. Slicno je i s odraslim covjekom kad se nadje u divljini, gdje ne postoje vec gotove ljuske u koje bi se uklopio. Tada pojam bivka (skloniste, boraviste u prirodi) moze predstavljati i jedan rucnik za plazu, par tenisica, kuhalo za kavu i parkirani motor pa da prostor bude artikuliran.

- 11:00 - Komentari (2) - Isprintaj - #

 17.05.2004., ponedjeljak

Neki osnovni pojmovi

 16.05.2004., nedjelja

Nedjeljni rezime tjedna

Kako je danas dan pocinka (osim onima koji crtaju programe ili imaju predaju diplome za manje od 3 tjedna), necemo se opterecivati dubokoumnim razmisljanjima i apstraktnim pojmovima (jer za apstraktno uvijek treba uloziti napor), nego cemo se samo nakratko podsjetiti do kuda smo stigli u shvacanju medija arhitekture. Inace, moram priznati da mi je ovo jedan od najuzbudljivijih cyber tjedana, jos od onda kad sam prvi put instalirao ICQ (a to je bilo u proslom stoljecu, i mileniju!). U pocetku sam zaista mislio da cu samo registrirati blog, kad ono nemos da nesto ne napises – pogotovo kad te jos spomenu na naslovnici i nekima zapnes za oko. Po prirodi nisam neodgovoran pa ne mogu to biti ni ovdje. Dakle, di smo stigli ? Tek smo naceli neke probleme, cisto da se malo stvori interes i veza sa stvarnoscu, ali jos nismo nista rekli o znacenju osnovnih pojmova u arhitekturi (spomenuli smo mjesto), nacinu gledanja arhitekture (u razlicitom kontekstu), nismo spomenuli niti jedan konkretni primjer i jos stosta drugo sto nas ocekuje u narednom tjednu. Gledali smo kucu kao proizvod za odredjenog narucioca. Tu sam mozda trebao upotrijebiti pojam korisnik. Vasi komentrai su potaknuli raspravu o RETRO (neo) stilovima, a ja sam ocekivao da ce se netko odmah sjetiti postmoderne (ali za to je mozda ipak prerano :) Sve u svemu, stvar se tek zagrijava i bit ce barem toliko zanimljivo kao do sada. Na kraju, nadam se da ce, zbog mojeg krajnje ogranicenog slobodnog vremena, najgora stvar na ovom blogu biti njegov dizajn, ali ni to vjecno. Sretno u novom radnom tjednu, a ako i vi meni to zelite, reci cu samo: Hvala, trebat ce mi!

- 19:00 - Komentari (3) - Isprintaj - #